Lokacija – Sv Križ

OTOK ČIOVO


Otok Čiovo je naseljen već u prethistoriji.

Po uzvišenjima i danas se zapažaju ostaci utvrđenih naselja.

Tijekom kasnije antike Čiovo je mjesto gdje se proganjaju ugledni heretici iz raznih djelova rimskog carstva.
U srednjem vijeku dijele ga međusobno trogirska i splitska komuna.

Među čiovskim spomenicima spominjemo tek najistaknutije:

Dominikanski samostan sv. Križa, osnovan u XV stoljeću,

Franjevački samostan sv. Ante, podignut je nad samom pećinom koja je vjerojatno od davnine služila pustinjacima kao zaklonište.

U samostanu čiji današnji izgled datira od XVII st. sačuvane su brojne umjetnine, kao Gospa od Prizidnice sa pustinjačkim zgradama.

Na Čiovu su trogirski aristokrati imali svoje ljetnikovce, pa je po obiteli Raciten nazvana uvala Racetinovac. U toj uvali sačuvane su ruševine ljetnikovca Ivana Nikole Andreisa koji je god. 1665. dao uklesati natpis na kojem se među ostalima ističe da je tek tu našao svoj mir.

GRAD TROGIR

Na zaravnjenom sprudu dugom nekoliko stotina metara, oblikovala se strujanjem mora i nataložila okamina na kojoj je niknuo grad Trogir.

Prve vijesti o grčkom naselju Tragurionu sežu iz II stoljeća.

Tako je obod Trogira vjerojatno zaokružen već u predhistoriji, pravilna ulična mreža ocrtava shemu antičkog grada, koja su još uvijek u službi srednjevjekovnih zdanja.

Na pročeljima kuća ističu se natpisi čitljivi i razumljivi tek stručnjacima koji pokušavaju odgonetnuti brujanje semantičkih poruka emitiranih stoljećima.

Po svom značenju među trogirskim spomenicima prednjači Katedrala sv. Lovre, odnosno sv. Ivana kako je već puk naziva, s portalom majstora Radovana.